Prijava
   

Gospodar prstenova 2000 +

Nekada davno, bejaše jedna zemlja negde izmeđ' istoka i zapada. A u toj zemlji jedan i jedini prsten moći. Vođa ga ponosno nosaše i bejaše apsolutni gospodar svega u svome domenu, a prsten se prenosaše sa učitelja na učenika.
I dođe prsten u ruke jednoga gospodara koji voleše vlast iznad svega. Njemu beše posebno dragocen i prekrasan. Toliko se vezaše za njega da postaše jedno. Zameri se okolnim gospodarima, a svojim narodom vladaše čvrstom rukom i, kako sam često isticaše, dostojanstveno uz pomoć hordi Orka u plavo obučenih. Ti Orci premlaćivahu narod gumenim produžecima za ruke, polivaše ga vodom i gušiše smrdljivijem gasom od koga suze polaze.
Moćni čarobnjaci sa zapada, ne mogavši više to da podnesu, rešiše da toga gospodara oteraju, udružiše se i podigoše svojom magijom moćne ptice i zmajeve da munjama i gromovima sprže taj narod te tako gospodaru da naude. A narod ne videše odmah genijalnost čarobnjaka i omrznuše ih u prvi mah. Gospodar zatraži pomoć moćnog čarobnjaka sa istoka, ali njegova mađija slaba i neprimetna bejaše, verovatno jer dosta se on napi svojega pića od krompira.
Nekoliko leta prođe i oteraše zloga gospodara, čije se ime ne izgovara, u daleku kulu gde on i okonča. Pucnuše prstima i zli Orci plavi odjednom postaše dobričine. Njegovo pleme crvene boje, predvođeno njegovim omiljenim slugom mezimcem, čudnim bićem koje bi mnogi nazvali Golum da ne beše okica gude i glave dosta nalik toj ukusnoj životinji, ode u neku rupu se zavuče jedva nosa promolivši. A dadoše da se ta moć razbije u nekoliko manjih prstenova dok glavni i dalje mogaše ostale da kontroliše. Narod bi trebalo da odabere onoga koji će taj prsten nekome dodeliti. I tako šetaše se prsten od jednog do tog istog jednog, jako sporo.
Ali, svi su se obmanuli...
Iako starog vođe više bilo nije već mnogo leta, njegov duh i dalje življaše u tom prstenu, ali i na druge se preneo. Svi, koliko god mali deo moći da imaju, ponašahu se kao i on. Narod popizdijaše i očajan, obrati se Nekromanseru, čarobnjaku povezanome sa svetom mrtvijeh, a ovaj prsten dade krmolikome učeniku. A ovaj, predugo u blizini staroga gospodara i prstena i pod njihovijem uticajem, ga brzo prigrabi kao najdragocenije.
Crveno pleme je ponovo glavno, plavi Orci se množe ali sada tuku po sve praznijim kesama za novac. Narod u mrtvilo zapade dok Družina Prstena orgija li, orgija.

Svet se promenio. Osećam to u vodi. Osećam to u zemlji. Osećam to u vazduhu.
Ali ne i u ovoj zemlji izmeđ' istoka i zapada.

Komentari

6- oktobar nama treba +

Skroz dobra defka. Ne čita se ljudima...

Kako matorim, tako više naginjem, khm, ekstremnijem i radikalnijem rešavanju pitanja naših političara. Hvala

Nego, Džoni, ne znam što njih pominjemo, ovo je čist plod fikcije, mislim, epska fantastika, ne znam otkud oni iskočiše... Da je naslov bio"Srbin: neočekivano putovanje" pa 'ajde...
:)

Đe si, Radoje Domanoviću :-)

Gospodar permanentno guzaše vascijeli narod.+++

Nije Radoje, mada, tast mi se tako zove. A kad pomenu, njegova majka je iz istog sela odakle i Domanović... Hm...
:)

Gospodar permanentno guzaše vascijeli narod

Kraj se ne nazire, iako kažu da je davno počeo.

ponovo pročitah, sad mi je još bolja nego jutros

Dobro je ovo mudonjo, samo sto je u poslednjih 15 godina najmanje plavih orka bilo baš kod onog prvog. :) +++