
Svaki srpski domaćin koji proslavlja krsnu slavu ima po jednog. Niskoprofilan kao gume na nabudženom golfu, poluobrazovani smarač, koji se razume u sve, od politike i ekonomije, preko zdravlja, kulture i sporta, do globalnog zagrevanja i mogućeg kraja sveta. Stepen njegove poželjnosti kao gosta na slavi varira na dnevnoj bazi.
A: "Proslavi li slavu, domaćine ?"
B: "Ćuti jedva nekako, jebote ..."
A: "Štooo ?"
B: "Pa znaš da je bila subota, neradan dan, a ja zaboravio da rasporedim goste ... Skrcaše mi se svi na ručak, a onda zasedoše ... Donosio ja stolice iz komšiluka, al ne vredi ..."
A: "Pa šta bi do kraja ?"
B: "Fala Bogu u neka doba banu Milisav, moj gostbaster ... Poče da smara o svemu i svačemu, al' se raja i dalje ne razilazi ... Kad ti neko citira ono "Tvrd je orah voćka čudnovata ...", a Milisav će ti ko iz topa "Znam ja to, čit'o sam ja Ivu Andrića" ... Da se ko usudi da kaže da je to Njegoš, pala b' mrtva glava meščini ... I tako ti poče razlaz ..."
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.