Klasičan primer većine onih koji kupe kokice negde na nekoj tezgi u gradu i to one velike.
Sve počinje tako što se kulturno sa vrha uzima jedna po jedna pažljivo i polako. Kako kokice polako nestaju, odjednom se malo većom brzinom uzimaju po dve, tri, četiri, dok se na kraju završava sa punom šakom od po otprilike petnaest komada (najmanje), sa sve full speed nabijanjem kako bi svaka od njih bezbedno stala u usta iako dve tri unesrećene uvek padnu dole.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.