Brdsko-planinsko dete. To nije dete, to je đetić! Sa devet godina vozi Mercedesa po livadi otprilike 86,2 km/h, ide u lov, puca iz pušaka, pištolja, rva se sa živuljkama, čuva krave, ovce i ostala goveda, da ne nabrajam dalje. Ima ih takvih po planinama i krševima Crne Gore.
Otac: Miro sine ajde otiđi kolima do imanja Milutina, samo pazi na međeda.
Sin: Idem tata, ići ću mečkom.
Majka: Dobro oči majkine.
Mali rođaci iz Beograda: Tata, mi se onog dečaka plašimo.
Rođak iz Beograda: Ne brini sine, čuvaće tebe tata.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
насмеја ме ++