
Sport koji se kod nas javio krajem 20. veka, zbog pojave sve više automobila, a samim tim i vozača na ulicama. Kod ovog relija je jedinstveno to što se održava svakog dana, nema neko određeno vreme početka, ali najčešće je u terminima oko 8 ujutru i oko 4,5 popodne. Ili kada se stvore uslovi za to. Dovoljno je samo malo želje retardiranih vozača da izađu na ulicu, naprave sranje i eto relija. Vrlo važnu ulogu u ovom sportu ima suvozač. Može biti jedan, a neretko ih ima i više. Njegov zadak je jasan, on ne treba vama da govori kuda da idete, nego ljudima pored, ispred, iza da govori da idu u pičku materinu, jer koji se kurac guze kad ne znaju da voze, jebem im seme. Takodje ponekad suvozač pritiska sirenu kada ste vi zauzeti mahanjem rukama budali ispred. Preporučuje se da suvozač bude malo jači lik, jer može se desiti da se isti oni koje je terao u pičku materinu malo naljute i izađu da vam jebu majku majčinu i razlupaju kola, ne bi li ste ispali iz trke. Pešaci su zanemarljivi. Cilj je za što kraće vreme i sa što manje izgubljenih zivaca i opsovanih majki stići na željeno mesto.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
pa gde si ti +
a evo malo svratio :)