
Ili skraćeno "gradski". U Novom Sadu (a možda i šire, ne znam) je to vrsta harača na koga ima pravo svaki učenik završnih razreda osnovne škole (ili početnih srednje) a poreski obveznici su oni mladji, što idu kod učiteljice ili su je skoro napustili. Porez se naplaćuje tako što u sred partije klikera ili bacanja sličica, dodje neki mudonja i uz uzvik "gradski porez" uzme koliko god može klikera u šaku i zatim se elegantno uputi dalje, dok iza njega ostaju uplašeno-uplakani pogledi klinaca. Tužakanje tati retko kad da rezultate, ali se makar od malih nogu upoznaš sa onim što odrasli definišu kao "zakon jačeg".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
ili bilo kome drugom