
Gramatičku inkviziciju čine osobe koje se ponegde nazivaju i "grammar nazis" i koje imaju nekontrolisanu želju ne samo da ispravljaju ljude koji umeju i da slučajno pogreše kod pisanja, već i da ih verbalno ponize, da im svojim rečima priušte masivni bukake, da ih sateraju u tamo neki mračni ćošak u kome će oni plakati. Ili barem oni to tako nekako zamišljaju.
U većini slučajeva samo kritikuju i pišu li pišu, a ništa konkretno ne kažu. Kada oni pogreše, odmah se vade da to što su oni pogrešili nije greška, već karakterističan način pisanja i izgovora, tipičan za njihov kraj, i da je taj nepravilni lokalizam zapravo pravilanm, jer time što je lokalizam, on je usađen u mozgove tog življa, te nisu ludi svi koji tako pišu, govore i misle.
Oni su bezgrešni, jer da kojim slučajem greše to bi za njih bila katastrofa jednaka katastrofi nekog zagriženog fudbalskog fana u kom njego tim u osamdesetom minutu vodi sa dva prema nula i onda do devedestog minuta primi dva gola i u sudijskoj nadoknadi primi i treći te taj lik izgubi hiljadu jevra na kladionici.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.