Prijava
  1.    

    Gresi predaka

    I odlučiš da kreneš svojim putem. Vidiš tamo u daljini kako se nebo spaja sa tlom, i kao da sija neka mala svetlost, cakli i zove te, to je tvoj cilj... Ali kako god da korakneš nagaziš na trn, i to ne običan, već onaj otrovni, zakrivljeni, koji se teško čupa a još teže zaboravlja. Ideš dalje, ne osvrćeš se, međutim osećaš kao da te neko prati, sapliće te uvek kada posegneš rukom da ubereš plodove svog mukotrpnog rada.

    Duhovi prošlosti bdiju nad tobom i uporno čekaju priliku da na tvojim leđima prebiju stare dugove. I nije više pitanje da li je pravedno, niti da li je realno, već da li je moguće da prokletstvo traje generacijama? Moguće je! Lutao si godinama po tunelima svesti kriveći sebe za neuspehe koji se ponavljaju iznova i iznova, na začuđujuće identičan način i uvek u isto vreme, onda kada ti je sreća najviše potrebna. A sada shvataš, uviđaš da nosiš košulju na kojoj stoji krv nekog tamo, koga je tvoj pra pra zakačio vilama u senu... I ta jedna mrlja, ta mala flekica stoji između tebe i vere u bolje sutra.

    U pravu si da nije pravedno, u pravu si da ti nemaš ništa sa tim, ali uz sve beneficije koje si dobio od tvojih idu i svi maleri, onako u paketu. Oslobodićeš se samo ako budeš sprao tu krv krvlju svoga rada i poštenja, a kad konačno spadnu lanci sa tvojih ruku zapamti da svaki tvoj potez baca senku ili svetlost na mnoge generacije koje dolaze posle tebe.

    Oprosti mi Bože i ono za šta nisam kriv.