
Ubaciti nekoga u mašinu, neumereno zezati tovariti, trpati najčešće onda kada žrtvi nije ni do čega, ili ga kritikovati kada mu je potrebna podrška, tako reći sipati so na ranu.
- Prijatelju, prs`о sam, štunuli me s posla a u dugovima sam do guše.
- Ko ti kriv kad se praviš pametan. Rešio čovek da ispravlja krivu drinu u državnoj firmi i da se bori protiv korupcije. Umesto da si se lepo uključio u proizvodni lanac pa da živiš k`o bubreg u loju, ti tu glumiš nekog Don Kihota. Sad će i Mara da te šutne, šta ćeš joj takav nesposoban, njoj bar nije teško da nađe boljeg.
- E aj` sad me još i ti gruvaj! I ja sam lud kad sam tebi našao da se žalim.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Srbija zemlja gruva +
Ja sam ovo čula kao gruvati-bubati.
A mož` i tako...