
L, od latinske reči...ne znam koje, u prevodu - onaj koji vozi do pola puta.
Vrlo često se prilikom neplaniranog izlaska putnika na stanici koju vozač proglasi za poslednju čuje po neka sočna psovka iz srpskog naroda, a nekad i ceo asortiman varijacija u kojima se spominje vozač, vozačeva šira i uža porodica (najčešće majka), država i stoka; kao i sve ostalo što nervoznom putniku u tom trenutku padne na pamet.
Ne ide dalje, što ne ide dalje?!! Pu je**m mu mater u pi**u <izlazi i šutira autobus>, peder jedan je**m mu majku da mu je**m majku <laktom udara u staklo na vratima>
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.