Prijava
  1.    

    Habitat zloglasnog gradskog šmekera

    San snova svakog iole samosvesnog jebača. Gajba za privođenje kojoj bi pozavideli Gaj Julije Cezar, Erol Flin i Džek jebeni Nikolson zajedno. Jebarnik uređen sa istančanim ukusom za vaginu i prefinjenim osećajem za potrebe obe partije prilikom privođenja. Nema tu ničeg megalomanskog, malograđanskog, priprostog. Sitnice, naime, naglašavaju celinu : tek po koji komad nameštaja - decetne boje, razume se - da na trenutak samo zagolica maštu o nedokučivom vlasnikovom karakteru; parket od kanadske bukve je asimetrično pokriven ''Diana'' tepihom od dlake himalajskog jaka - neobično prijatno iskustvo za kožu leđa potencijalne žrtve; kuhinja zagasite tirkizne nijanse ( sa šankom, naravno ) u kojoj su pri ruci razmešteni ''Zepter'' aparat za sexpresso, mali frižider sa uvek ohlađenim čašama za Aperoll špricer i mali balkon idealnih proprcija za noćno pušenje; kupatilo je malo, praktično i kao stvoreno za aktivnosti dnevnog pušenja - ako još niste shvatili šta je ''vlasnik'' hteo da kaže; spavaća soba varira od slučaja do slučaja ali obično sadrži samo krevet, komodu punu kurtona XXXL veličine i TV sa DVD-jem. I sveće. Aromatične sveće, naravno. One spadaju u - kako da kažem - NAJELEMENTARNIJE KUĆEVNE ASESOARE i bez njih se zaista ne može zamisliti kompletna slika jednog ovakvog lokaliteta.

    Elem, sada samo fale pičoke. Da uđu i praktično same rašire noge. Možda i da se pojebu same. Jebiga. Ko zna šta se danas sve može kupiti ćaletovim parama.

    - Jaoj, pa pričaj već jednom kako je bilo na dejtu sa Maretom...!
    - Ma, šta da ti prič...
    - Jaoj, jel' istina da vozi BMW? Jel' te malo ''provozao'', haha?
    - Da, vozili smo se neko vreme pa je on predložio da svratimo kod njega na piće i...
    - Jaoj, ma šta kažeš! A jel' istina da ima perverznu gajbu, baš?
    - Pa, ima lep stan - kupio mu tata, ako sam ga dobro shvatil...
    - Jaoj, pa šta je dalje bilo, bre?
    - Pa, dao mi da pijem neku slatku vodu - neki Operol ili tako nešto - pustio Sergeja Ćetkovića i pokušao da mi ga stavi. Nije išlo pa sam se ja pokupila i otišl...
    - Jaoj, otišla si?! Znači, ne mogu da verujem! Koja si glupača, jebote! Pa, Mare je baš pravi dasa...
    - Jaoj, dasa moj kurac! Ima mali, smrdi na znoj i ne zna da liže! Nego, sad ću ja, bre, da zovnem Uroša; pošto me odvede negde na 'ladno pivo, daću mu da me pošteno izjebe na svom klaviru pa da se za promenu konačno malo osetim k'o žensko!

    N.B Ženski karakteri iz primera su izmišljeni i svaka sličnost sa stvarnim ljudima je ( iako poželjna ) slučajna i nenamerna. Nijedan taksista nije povređen tokom pisanja ovog primera. Autor