
Tipovi komšija koji nas okružuju, bilo da smo u gradu ili selu:
Hajduci su velike galamdžije, mnogo vole da popiju i da baljezgaju u alkoholisanom stanju. Kada se komšija hajduk napije u kafani vrati se kući oko ponoći i tada ulazi u žučnu raspravu sa ženom, posle kratkog vremena biva isteran iz kuće/stana te počinje glasan dijalog sa samim sobom na temu:'K'o me ter'o da se ženim', 'Jbm ti ja moju kuću kad me samo šutkaju'... Doduše po nas je mnogo gora situacija kada se napije kod svoje kuće te počne da pušta glasnu izvornu muziku, pa i sam pokušava da peva mada to više zvuči kao mnoštvo neusklađenih tonova.
Uskoci su potpuno drugačiji tip od hajduka stalno izviruju iz svojih stanova/kuća i prate kretanje ostalih komšija. Komšija uskok nam redovno 'uskoči' u dom kada imamo neke važne goste, najčešće pod izgovorom kako mu treba malo kafe, šećera, koja flaša piva. Posle takvog nastupa odmah seda do našeg gosta i počinje da ga ispituje poput istražnog sudije: 'Je li, ti si mi odnekle poznat/a odakle si ?, 'Jesi li oženjen/udata ?', 'Imaš li dece ?',' Gde radiš ?', 'Kolika ti je plata ?'... Otićiće onda kada naš gost pobegne glavom bez obzira.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.