Verbalno suprostavljanje ljudi koji shodno nedovoljnom poznavanju materije, svoje argumente nalaze u nepresušnoj tvrdoglavosti i besmislenom trućanju. Cilj je dokazati istinitost svojih koještarija po svaku cenu, jer samo JEDAN može biti u pravu, barem im tako ego zapoveda.
Pravila igre, ne dopustiti drugome da ispadne pametniji makar bilo potrebno dokazati da je crno zapravo belo. Upadati u reč i imaginarnim mačem koji je produžetak otrovnog jezika saseći svaku misao koja može biti opovrgavanje vaše tvrdnje u korenu.
Vašar budalaština, umetnost jezičkog, karpovijanskog anakonda stiska, sve dok protivnik ne poklekne ubijen u pojam od gluposti ili dosade.
-Brate, nisi u pravu, ja kad ti kažem.
-Kako, majke ti, ne seri, pametniji si kad ćutiš.
-Ma, ćuti ti, vidiš ni da ne znaš o čemu pričaš.
-JA ne znam, JA?! Kako te nije sramota, juče si mi došao u komšilik, ja sam stari domorodac ovde, ti da me učiš?!
-Ja ću da te učim, moj pradeda je Albaniju prešao peške, crni si ti domorodac, tvoj je verovatno guzio turske prostitutke po Maloj Aziji tada.
-More, pazi šta pričaš!
.......
-Brate, što se svađaju ova dvojica degenerika?
-Ma jedan tvrdi da se Kraljevo nekada zvalo Rudno Polje, a drugi da se zvalo Karanovac.
-Pa u pravu su obojica.
-Znam, pokušao sam da im kažem, ali neće nijedan da prihvati da je i ovaj drugi u pravu.
-Tjah, gorštaci, može biti samo jedan.