Prijava
  1.    

    Hajret-sevap

    Neočekivana korist kakvu redovno ubiraju osobito prefrigani ljudi.

    Istini za volju, ta korist je neočekivana svima osim njima, oni su sve to unapred isplanirali, istrasirali, pa ako treba ponekoga i istranžirali da se ostvare njihovi mračni planovi. Ko god pomisli da se osvedočeni prepredenjak negde u proračunu prevario i
    da će tog puta ostati kratkih rukava, zajebo se, a ukoliko neko misli da će omastiti brke umesto njega, duplo se zajebo. Takvima je nadmudrivanje smisao života i
    dobri su u tome inače ne bi bili tu gde jesu, obično su i bogati ali mnogima to nije preterano bitno, novac je samo način da se prati skor u stalnoj borbi protiv ostatka sveta.

    - Hasane, jesćuo ba da se onaj ćafir Milan s ćarš'je oženio?
    - Valahi? Nijesam prorokove mi brade ama baš ništa.
    - Svega mi, eto baš prekojuće uzo đevojku zaruku pa pred mat'ćara, ama tek tako, nit' zurle, nit' gajde nit' armunj'ke. Oženi' se insan ko najzadnji jazavac , bez
    svatova jal šenluka.
    - Ma ni mukajet jaran'ma, šejtan ga odnio? Ono jest', otkad ga onda zgužvasmo kad je preć'ro s rakijom i na beut pjev'o kaurske pjesme ni avaza od njega.
    - Ma svejedno moj Haso, da je pozva' ka ćo'ek mi bi došli, slava Alahu pa nijesmo zlopamtila.
    - Bezbeli, moj Ibro. Zna li aga što je ućinio?
    - Alah ga poživio, nije mu odviše zamjerio. Ja mu juće stojim spred avliju kad ulazi đuvegija, selamim ga, ič ne divani, saga' glavu, belćim se dobromu ne nada.
    - A što bi drugo, hajvan, tvrda je vjera da aga mora prvi nevjesti, dobro je živu glavu iznio.
    - Vala sam ga i ja vidio na ćengelama, kad li izađe u zemana s osmjehom na licu, ćujem oprosti' mu aga al da odvoji još treć'nu.
    - A ne valja mu to moj Ibrašine, što će ba ako se proćuje?
    - Aratos ga bilo, stari ti je kumazin naš aga, gleda za njim, hesapi, a brk mu se smiješi ka' da je muštuluk dao, otkako ga đutur steg'o ni ne može ko kad je mlad bio, međer bi mu i pasalo.