
Imaš plan. Dobro, imao si ga, sve si lepo krenuo, logikom, napravio si plan, sve osmislio, procedure, vreme. Imao si viziju. Do ovog trenutka, kad ti se svaka logika smučila i izašla na nos. Pravila više ne važe i mora ponovo. Sve rušiš i krećeš od haosa, od razbijenih delića svoje svesti, kako se sam ne bi razboleo mentalno od viška reda, jer taj red neće funkcionisati sada i ovde.
Student čita u sebi i završava rečenicu: ... je imenica. ...imenica, imenica, imenica, imenica... Što ova reč ima čudan izgovor, nikad nisam razmišljao da sam ikad upotrebio ovu reč tek tako... imenica, imenica... Iju, kako čudno zvuči... Čekaj... Šta sam ja čitao poslednjih pola sata?.... Gle, Stevanović... Odakle mi ovo.. ? Pa, da, promašio sam knjigu, umesto Otpornosti materijala, sa police sam skinuo sestrinu gramatiku. E, blago meni. Ću položim.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.