
Reč je o inteligentnom, ali svirepom sadisti koji svoje žrtve jede žive. Kao da nije dovoljno što ih je pobedio, nego i poslednji trenuci protivnika treba da budu što bolniji. A sve vreme se smeje. Naglas. Đavolski. Zlosutno. Oni kipe od moći i slepom željom za još većom. Da li je to tvoj šef koji sa tobom radi šta hoće, ili neka zaštitnica srca tvoga koja je isto otkinula i bacila istočno od raja, ili pak tvoj kvazi najbolji prijatelj, nije bitno, jer cilj je isti kao i zadovoljstvo nakon toga. Oni te ne gaze, oni te proždiru žive. Kanibali rade to zato što moraju, a oni zato što hoće. I mogu.
Međutim, ti više nemaš šta da izgubiš. Ali hijena ima. I ti se nećeš smiriti dok uništiš poslednju nadu svom novom protviniku. Dok ne progutaš i poslednji sjaj života koji je ostao u njemu. I nećeš se smiriti dok to ne učiniš. I smislićeš plan koji je toliko savršen da ti već sada ide voda na usta. I sprovešćeš ga u delo. I šta će se na kraju desiti? Stajaćeš nad tom istom hijenom koja je tebi uzela sve, i dok ti oči dobijaju zlosutnu crnu boju, gledaćeš je, i proždrati. Celu. Odjednom. I tek u tom trenutku ćeš shvatiti da si ti ta hijena koju proždireš. I shvatićeš da ti se to sviđa. I neće ti biti krivo, i nećeš se osećati kao biće pakla... Nećeš osećati. Jer ti više nisi ti. Ti si zver.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Divlji bučak lololo
Malo suviše onako čudna defka, posebno za prvu defku, ali + jer je dobro napisano generalno.
hahah divlji bučak!!! nije loša defka