
Drkanje himnom. Pojava koja se odigrava pre početka nekih "bitnih" manifestacija, kao što su: svečano otvaranje gusanijade u Mokrinu, finale kupa Srbije u fistbolu ili opštinsko takmičenje iz hemije u Barajevu. Šampioni himnonanije su Oliver Njego ( sportski događaji ), Ivana Žigon ( ako učestvuju i neki Rusi ) i neko rendom žensko dete ( ako treba izmoliti neku milostinju od UNICEFA ).
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Gde se seti baš Barajeva? Ja uvek kažem Stepojevac, nekako mi kulje:)
Pljuni, pljuni. -
+
-
"Neko rendom žensko dete" :)
jeijsa, ima pravo čoek! samo, zaboravi saramandića. xD +
-
preterujes
Ja na nekom jubilarnom biciklističkom okupljanju u Skupštini slušao baš takvo žensko čeljade, jedva smo pokapirali da ona peva himnu... još i bila u narodnoj nošnji. Živa istina, čisti rendom, verovatno imali nošnju pa tražili dete po broju garderobe...
+