
Hlebare su posebne vrste pekara u kojima se može naći, jel'te, hleb. Ovaj izraz je do pre par godina bio potpuno nepoznat, jer nije postojala razlika između hlebare i pekare. Danas pekare nude širok asortiman sladoleda, što prošlogodišnjih, što još starijih, gaziranih i negaziranih pića kao i egzotičnih peciva. Dakle, hlebare, a sa njima i svež, vruć hleb postaju izumrla vrsta.
Stariji gospodin ulazi u pekaru: Sine, daj mi jedno dva hleba i kiflu.
Pekar nove generacije: A, gospodine, nemamo mi to. Ali ako želite imamo nove kroasane sa dimljenom šunkom američkog bizona ili sa ukusom jafe, noblica ili išlera.
Stariji gospodin: Ma jedi ga sam, mamu li ti tvoju bizonsku.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.