Domaćin koji želi dodatno da vas ugosti na nekoj proslavi, kao da nije dovoljno što ste pojeli slano predjelo, slanu supu, sarmu sa slanim kiselim kupusom, još slanije meso i preslatke kolače, uvek kada zatražite čašu vode, ponudi vam kiselu vodu, da se dokaže kako se povrh svega "otvorio" i za Knjaza.
Od svega pojedenog ne osećate rođeni jezik i nepca, a bubrezi polako otkazuju.
-Jel mogu da dobijem čašu vode?
-Hoćeš kiselu?
-Ne, ne, običnu molim te!
-Pih, gosti da mi piju česmovaču, ne ide to...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Jes' vala, ne ide to. Donesi onda i jedno belo vino za lapo lapo.
Ah da, plus!!!
Lapo lapo posle klope, ništa bolje!
Nemoj kiselu, nadimam se...
++++
Bravo Kišo! +
E, to je pravi domaćin!+
Istina. Češmovača samo uz lekarsko uverenje. +