
To je ono kada si predhodno veče gledao neki zajebani horor, tipa klanje, drakule, duhovi itd. Sva ta sranja su ti se uvukla u glavu i jednostavno te prate tokom celog dana. Dok ti na svaku nebuloznu stvar gledas sa strahom, drugi tebe gledaju sa strahom i žaljenjem.
Jutro posle filma.
Ne otvaraš frižider, jer će ti neko odseći ruku.
Ne gledaš se u ogledalo da ti ne bi uzeli dušu.
Ne javljaš se komšiji koji seče drva motornom testerom, ne bi li te iseckao na deliće.
Ne ides u školski wc, da te neko ne bi udavio u wc šolju.
Ne pričas sa svojom mladjom sestrom, jer ti ona danas izgleda kao istrebljivac duse ili neko siroče koje ima nameru da te ubije.
Uvece ne gasiš svetlo i tv, jer postoji mogućnost da ti neko sranje izleti iz kreveta i rokne te dok spavas.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.