Hrana za put
Sendviči, grickalice, pečeno pile, slaninica i luka. Drevni običaj iz vremena kad se putovalo magičnim železnicama Jugoslavije u kušet kolima. Spakuješ torbe i decu, uzmeš platu i kreneš put morske obale na sedmodnevni provod radničke klase, a kući te čeka regres kad se vratiš.
Destinacija neko od radničkih letovališta, Hrvatska ili Crna Gora, svejedno je jer te na stanicama čekaju isti likovi. Uzvikuju "slobodne sobe", "prenoćište" i slično, vode te u poludovršene kuće sa sobama pretrpanim starim nameštajem, podaleko od mora. Jebiga, jeftinoća, a pijaca blizu lako se kupi paradajz.
A usput, u vozu, otimačina za mesto pored prozora. Tamo gde je ona tacna na podizanje na koju majka stavi kariranu krpu pa preko nje izvadi neku kesu i onda celo pile. EJ! CELO PEČENO PILE! Čerupanje mesa, prstima, četnički, masne ruke brišeš o sedište zelene boje (crvena su bila u prvoj klasi, tamo nema radnika), a mati te hrabri da samo ručkaš. Dug je put, tek sutra stižemo ako ne bude odrona na pruzi.
Ej kako su ti pilići bili ukusni.
Komentari
- C
nisam imao sreću/nesreću da doživim sve ovo. Nisam se ada rodio
- C
o zašto više nemamo to pile i zašto je jadno nositi svoj paradajz
- C
sećam se da sam za lektiru imao vlak u snjegu... doduše išao sam sa mottorcima u Dubrovnik, kada sam ima 4-5, i to zimi. Bio sam u Dubrovniku jbt
- C
stvarno smo kurac od naroda kad ovako vidiš tolke zemlje tolko ništa posle
- Cdoduše išao sam sa mottorcima u Dubrovnik
zaboravio sam da kažem da smo išli vozom, ali nikakvo pile nije bilo tu
- C
lolololo
Ovo kao da je Balašević pisao
- Id
jbt pile kako sam sada ogladneo.................
- C
hahhahaha, i mlako pivo
- C
e to sam čeko da kažeš, obzirom kako je počela defka a kako se zavšila.
- A
Tek sad videh ovu.
Ja počnem da jedem a da voz još nije ni krenuo.
