Prijava
  1.    

    Huliganizovan život

    Ti si novajlija u svijetu navijanja. Mlad, lud… Život je pred tobom a ovo oko tebe je tvoja tribina.

    Tvoja stara je vođa navijanja. Da, dobro si čuo, to nije tvoj matori; o njemu će biti riječi nešto kasnije.
    Naime, ona je zadužena da predvodi navijanje i da te, čak i onda kad ti muda toliko orunjate da će se jarčevina čuti i zimi ako obučeš uske bokserice, opominje da na pjevaš dovoljno glasno ili da pak ne pjevaš sinhrono sa ostatkom grupe. Uvijek nešto popuje ali jebi ga, zaslužila je poštovanje time što ti je omogućila da budeš tu đe jesi.

    E sad stari… Stari je ili najomraženiji ili najgotivniji lik na tribini. Zavisi od toga kako koristi svoj položaj vođe huligana. On je tu da se prodere kad matoru niko ne sluša odnosno da zvekne par šamara ako se prodere a niko ni njega ne sluša. Često šteka utoku na gajbi i iznosi je u vanrednim situacijama.
    U suštini on je dežurni policajac (koja ironija) koji vodi računa da te niko ne dira ali isto tako traži od tebe da ni ti ne diraš druge. Pošten dil ako mene pitaš.
    Međutim to njegovo iživljavanje nad ostatkom tribine može biti prisutno čak i kada za to nema povoda pa se onda tribina nerijetko podijeli na dva tabora i ti si prinuđen da biraš stranu. Jebi ga.

    Elem, kako živimo u doba nekakvih eldžibitijeva, ne treba čuditi i ako se i stara ponaša kao vođa huligana. Štaviše njihove uloge katkad mogu biti i zamijenjene. Ponekad čak neko od njih i nedostaje… Ponekad i oboje ali onda to više nije prava tribina (bar ne dok ti ne napraviš svoju ali o tom - potom.)

    Baba, tetke, ujaci… to su oni likovi koji su tu već duže vrijeme. Iskusniji su od tebe ali na njih ne obraćaš previše pažnje osim ako nijesu baš gotivni. Ti se ugledaš na vođu navijača i pritom se paziš od vođe huligana a oni su tu za tebe kao neki stariji klinci za koje ti se čini da te gotive samo jer ste u istoj grupi a inače bi im pucalo za tebe, međutim to je obično daleko od istine.

    Braća i sestre su oni likovi koji su tu negdje tvoja generacija. Neki od njih su tebe doveli na tribinu, a neke od njih si doveo ti. To je ona ekipa sa kojom ćeš da purnjaš ispod strehi orunulih autoboskih stanica pazeći da vas kakav golub ne posere, da poslije dobijenog derbija stojiš u redu i skačeš skandirajući ime tvog kluba i strijelca pobjedonosnog gola ali isto tako i da tuguješ kad vam neki vunderkid iz Popovih Drača šukne gol u zaustavnom vremenu.

    Najbolji drug… Dolazimo i do njega. On je onaj lik sa kojim si se odmah skapirao na tribini. On je prvi strejndžer koji ti je rekao “Zdravo” kada si kročio na nju. Kao da je tu došao samo zbog tebe.
    Sjedićete jedan do drugog kad busom idete na gostovanja, pićete pivo na stanicama i jedan drugom paliti baklje (prim. aut: nijesam tako mislio)
    Kad se usereš od protivničkih navijača ili milicije nećeš potrčati to da kažeš nikome osim njemu a on te neće zajebavati jer je i sam vjerovatno u istoj situaciji.

    I tako, padaće batine, pendreci, ćuskije i ostali oblici materije koji ti mogu trajno izmjeniti fizionomiju lica i poglavine ali ono što je bitno jeste da ćeš jednog dana steći dovoljno iskustva da zamijeniš vođu navijanja, odnosno huligana, da nastaviš tradiciju kada oni odu i kažeš da si sada TI glavni na tribini.

    A onda? Onda treba da dovedeš neke nove klince koji će sjutra stajati na tvom mjestu.

    PK