Trenutak dug kao večnost.
Izlaziš sa posla, umoran od ljudi, i od sebe. Osećaš da ti je nešto potrebno, nadaš se da je to. Kući, opet ljudi, opet umor.
Onda odlaziš tamo, na neko svoje mesto, ili na neko sasvim novo. Sedaš sam, zaboravljaš na sebe. Ispod tebe Zemlja, iznad tebe Sunce. Zadnje Sunce.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Precizno kao haiku.
+
Prase, pademinaum nesto. Da odomiljenim svoje omiljene def, i onda da omiljenim svoje u kojima postoji tvoj komentar. Jer jesu. Nisu li?