
Trenutak dug kao večnost.
Izlaziš sa posla, umoran od ljudi, i od sebe. Osećaš da ti je nešto potrebno, nadaš se da je to. Kući, opet ljudi, opet umor.
Onda odlaziš tamo, na neko svoje mesto, ili na neko sasvim novo. Sedaš sam, zaboravljaš na sebe. Ispod tebe Zemlja, iznad tebe Sunce. Zadnje Sunce.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
Precizno kao haiku.
+
Prase, pademinaum nesto. Da odomiljenim svoje omiljene def, i onda da omiljenim svoje u kojima postoji tvoj komentar. Jer jesu. Nisu li?