
Malo se naroda u svetu mogu pohvaliti takvom ravnodušnošću prema stvarima koje bi u nekim delovima planete donele barem smenu nekog od ministra zaduženog za taj resor. Naime u Srbiji je skoro postalo normalno da se na nenormalne stvari gleda kao na svakodnevnicu. I nikom ništa!
Ja razumem kada je svadba da se ljudi vesele piju, pa malo i pucaju i pištolja, pušaka... ali bre da se baca bomba na pet metara od stola de sede zvanice i svira muzika, malo mi je to...neuobičajno. Na sve to sav zadihan dotrčava komšija koji izgovara: oćeš zolju komšo da ih dokusuriš. Svatovi ustaju otresaju barut i prašinu sa svečanih odela, muzika nastavlja da svira...Svi srećni, I nikom ništa.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.