Super završnica skoro svake dojajne priče. Kad god vam neka priča zvuči previše savršeno, sačekajte kraj, pa onda komentarišete, jer može kraj da bude baš taj, superzajebani, ta tolko otrcana fraza.
Milivoje: "Brate, idem ja ulicom, prilazi mi likuša, kaže, oćemo kod tebe ili kod mene, ja je pogledam, vidim ne poznajem je, ali ipak prihvatam, kažem aj kod mene, prazna mi gajba..."
Ja: "Ma ajde ne seri.."
Milivoje: "Čekaj bre, ćuti, pusti me da završim. Dođemo mi tako kod mene, krene sve kako treba, skine se ona, a zgodna je perverzija. Krenemo mi tako u posao, i uleti mi keva u sobu i onda sam se probudio."
Ja: "Uh, zamalo"
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.