
Super završnica skoro svake dojajne priče. Kad god vam neka priča zvuči previše savršeno, sačekajte kraj, pa onda komentarišete, jer može kraj da bude baš taj, superzajebani, ta tolko otrcana fraza.
Milivoje: "Brate, idem ja ulicom, prilazi mi likuša, kaže, oćemo kod tebe ili kod mene, ja je pogledam, vidim ne poznajem je, ali ipak prihvatam, kažem aj kod mene, prazna mi gajba..."
Ja: "Ma ajde ne seri.."
Milivoje: "Čekaj bre, ćuti, pusti me da završim. Dođemo mi tako kod mene, krene sve kako treba, skine se ona, a zgodna je perverzija. Krenemo mi tako u posao, i uleti mi keva u sobu i onda sam se probudio."
Ja: "Uh, zamalo"
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.