Ići vrućim tragom

-Ne znam kako to da ti objasnim jer ni ja sam ne znam šta mislim o tome. Ja nemam misli kojima bih to mogao da promislim a kamoli riječi kojima bih to tebi objasnio. Ono što sigurno znam je da ću uraditi TO.
To je aksiom, o tome ne želim ni da razgovaramo i raspravljamo. Ne pokušavaj da me odgovoriš, jer ću tako samo tebe manje cijeniti. TO se mora uraditi, tu je odgovor, jedini koji bi meni pomogao. Ne pokušavaj da razmišljaš o tome, samo slušaj. Slušaj.
Ja ću sada otići tamo - on poče u torbu da sakuplja svoje stvari i da gleda okolo da li je ostalo još nešto - i ako me neko sretne i zaustavi vjerovatno mu neću ništa odgovoriti, neumjesno je da me zaustavljaju kad sam tako odlučan. Tamo je sve spremno, sve stvari koje mi trebaju - sjeti se on i shvati da nema svrhe nositi išta sa sobom i odbaci torbu u ugao sobe - a prostorija je topla, to je glavno. Ako majka zovne, reci da ću doći sjutra. Povjerovaće ti. Majke vjeruju u pozitivne ishode iako zamišljaju apokalipse.
Gledajući na ručni sat pognute glave sjeti se da je već vrijeme za TO, već je prošlo 3. Glavu podiže i reče: Molim te.
Ode.

Uze torbu punu njegovih stvari, sjede i zamisli se. Šta ću sad - pomisli - ovdje je ostalo toliko nezavršenog posla. Sviće. Ustade, pokupi razbacane šahovske figure sa stola i poda, zakači strgnutu zavjesu i ode u sobu da obuče kaput. Trebalo je naći neki veliki i topli, napolju je bilo hladno. I šal je trebalo uzeti. Gdje su šalovi sad? Tu su negdje. Kaput i šal...treba li još nešto?
Uze i torbu i vrućim tragom krenu za njim.