Idem da pišam.
Ponekad je malo nezgodno reći, idem da pišam.
Na primer u ženskom društvu ili pred starijima.
Zbog toga se u takvim situacijama koristi ublažena varijanta, idem da telefoniram.
Pomalo je šaljivo, ali svi ipak razumeju o čemu se radi.
Zašto baš da telefoniram?
Kažu, da nekada davno mobilni telefoni nisu postojali.
Ako je u stanu ili kući postojao telefon, obično se nalazio u hodniku.
Ako bi neko hteo da telefonira, morao bi iz sobe da izađe u hodnik.
Isto tako, ako bi neko hteo da ide u WC, morao bi iz sobe da izađe u hodnik.
Te dve stvari su ljudi povezali i frazu idem u WC zamenili sa idem da telefoniram.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
niđe veze