
Idem da pišam.
Ponekad je malo nezgodno reći, idem da pišam.
Na primer u ženskom društvu ili pred starijima.
Zbog toga se u takvim situacijama koristi ublažena varijanta, idem da telefoniram.
Pomalo je šaljivo, ali svi ipak razumeju o čemu se radi.
Zašto baš da telefoniram?
Kažu, da nekada davno mobilni telefoni nisu postojali.
Ako je u stanu ili kući postojao telefon, obično se nalazio u hodniku.
Ako bi neko hteo da telefonira, morao bi iz sobe da izađe u hodnik.
Isto tako, ako bi neko hteo da ide u WC, morao bi iz sobe da izađe u hodnik.
Te dve stvari su ljudi povezali i frazu idem u WC zamenili sa idem da telefoniram.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
niđe veze