Idi u ribolov

Ne znam zašto, ali nije mi se učinila kao loša ideja. Ništa gluposti s čamcem i prženjem. Nabavit ću si ja jedan štap, zabaciti udicu i smjestiti se ispod jednog stabla u hladu. Zabiješ šešir na glavu i iščekuješ. Malo i odrijemaš, iako te nitko neće primijetiti ako ne hrčeš kao motorna pila.

Presjeklo me je kad sam vidio cijene štapova. Skup sport. Što ću sad? Hm... uključiti ću svoj primordijalni instinkt. Potreba će stvoriti želju, a želja namjeru. Tako je; ti si ratnik. Ma, neustrašivi ratnik.

A da se ja ipak pomolim, za svaki slučaj. Gdje ću od sramote se pomoliti. Zadnji put sam bio u crkvi kad sam se ispovijedio, a to je bilo kad i krizma. Baka potezala milijun veza i nosila kolače. Ajde, nikad nije kasno, nemaš što izgubiti. Možda djeluje i kao placebo, ako Ti i ne ispuni, uvjeriš sebe da Ti je ispunio.

Idem se pomoliti kad ono me prekine nebeska sekretarica: Server je onesposobljen zbog prenatrpanosti molitvama. Molimo Vas da se kasnije javite svom teističkom operateru. Za Boga stisnite broj 1, za Allaha stisnite 2, za Budu 3 (odlaganje telefona, neko viče na Budu da ne jaše stablo manga), za Jahvea 4, 5 za sva hinduistička božanstva pa ćete reći koga točno trebate.

Što je ovo, zapitam se? Pio nisam, šešir ima, znači nije sunce. Pogledam na sat, kad ono prošlo dvije ure. Što ću sad? Molitva ispada iz kombinacije. Aha, sjetit ću se što je majstor Ugvej iz Kung fu pande rekao: "Sve je u tebi". Tako je, tako je. Pronađi unutarnji mir. Budi jedno s vodom. Shangri - La.

Zatvorim oči, zamislim ribe kako su ulovljene i krećem. U početku ništa, kad odjednom uhvatim ribu zubima kao medvjed. Ne mogu vjerovati. Trljam oči. Ajde rukama, a gdje zubima. Odložim ribu sa strane i krećem opet. Prođe pet minuta, a opet isti ishod. Što je ovo? Uvijek sam mislio da su mi lovačke vještine toliko izražene da bi domoroci kad bi me vidjeli obavili razmjenu s ljudožderima.

Taman da ću uhvatiti još jednu, kad ono, nešto me povlači, gubim pozornost, slike su mi se ispremiješale, odjednom trenutak odsutnosti svega, a zatim osjetim mlaz vode. Voda ledena. Uff - proderem se. Otvorim oči. Pitam čovjeka gdje sam i što se dogodilo. Kaže da me je promatrao sa strane i smijao se mojem pripremanju hvatanje ribe goloruk. Vidio je da sam zaronio, ali da nisam izronio te da se krv pojavila na površinu. Da me je jedva izvukao. Rekao mi je da sam zaronio na stijenu. Pitam ga, onako zamotan oko glave, jesam li štogod uhvatio, a on mi odgovori nekoliko šavova.