
To je najveći stepen ignorisanja nekog ili nečega što vam je pre bilo veoma važno. Aluzija na stanje u Haitiju koje se 2 nedelje provlačilo po novinama dok nije došla katastrofa u Japanu koja puni stubce mesec dana, šta je sledeće?
- E šta je bilo sa Rosom, jel ste se pomirili šta?
- Ma de brate, ja je zovem, šaljem poruke, e-mailove čak sam joj i pismo poslao, al ništa. Ignoriše me ko Haiti
- Bedak brate.
- Pa sine što ne izadješ da se igraš malo sa drugarima?
- Ma odjebi kevo bre, niko me ne voli, ignorišu me ko Haiti.
-I tako mi odemo i stavim sve na crveno i upadne, prva ruka, mi šta ćemo, ajd da ponovimo ruku, ono opet upadne, ja kažem sad rokaj orfanelu, oni neće i....
- :hrk: :hrk:
- Alo brate jel me slušaš?
- :hrk: :hrk:
- Ma jebi se bre, ja ti se ovde jadam a ti me ignorišeš ko Haiti.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.