Igra koja je obilježila rani period naših djetinjstva. Koliko god sada smiješno zvučao ovaj izraz - nije bilo veće radosti nego kada dobijemo dozvolu izadjemo napolje da 'igramo lopte'. Kameni su bili stative, put je služio kao gol, dok su zidići i međe pored puta korišćene za tribine.
Izašli bi napolje, šutirali loptu kako kome dodje. Kasnije bi se posvadjali oko pobjednika, zbog čega se nerjetko i potukli. Potom, zbog tih svadja dobijali kazne i zabrane izlaska. Onda bi isti ti drugovi sa kojima si se pofajtao dolazili da mole tvoje roditelje da te puste napolje.
A onda je stigo internet..
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ova mi ide u omiljene,iako imam 15 godina mogu rec da je davno bilo ovo kad smo igrali od jutra do sutra napolje,sad jedan dio drugova iz kraja su poklosarili(glavni cilj im je kako da se sledeci put napiju,dje da nabave pare za cigare,...) a drugi zaokupljen intrenetom,sta ucini ADSL.
Ubija...kako ovo nisam čitao, nemam pojma...+
Eh, hvala baš!:)
Razbi me bre ... ;)
+++
lolo Simoo!
Zahvaljujem!:)
idi bre, naježi se
+++ i zvekan
uuuuu ovo je mloooogo dobro, za naslova +++ i *