
Rečenica kojom dajemo do znanja sagovorniku da treba privesti svoj beskonačni monolog kraju.
Scena u taksiju, troje ortaka i vozač. Vozilo parkirano pored obližnje poslastičarnice.
A - Moram da priznam, sviđa mi se. Sinoć je bilo prosto čarobno. Sada se bojim, da ako zakoračim tamo, možda ono što je bilo tako blizu savršenom snu ne doživi odvratnost buđenja. Ali ona je savršena, baš kao bajka. Još sa samim sobom nisam rasčistio da li i šta na kraju krajeva želim od svega toga. Možda je to bio samo jedan prekrasan san...
B i C u glas - Čovječe taksimetar radi, il' seri, il' sjaši s tute
taksista se samo zadovoljno smiješio i gladio bradu
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.