
Rečenica kojom dajemo do znanja sagovorniku da treba privesti svoj beskonačni monolog kraju.
Scena u taksiju, troje ortaka i vozač. Vozilo parkirano pored obližnje poslastičarnice.
A - Moram da priznam, sviđa mi se. Sinoć je bilo prosto čarobno. Sada se bojim, da ako zakoračim tamo, možda ono što je bilo tako blizu savršenom snu ne doživi odvratnost buđenja. Ali ona je savršena, baš kao bajka. Još sa samim sobom nisam rasčistio da li i šta na kraju krajeva želim od svega toga. Možda je to bio samo jedan prekrasan san...
B i C u glas - Čovječe taksimetar radi, il' seri, il' sjaši s tute
taksista se samo zadovoljno smiješio i gladio bradu
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.