Rečenica kojom dajemo do znanja sagovorniku da treba privesti svoj beskonačni monolog kraju.
Scena u taksiju, troje ortaka i vozač. Vozilo parkirano pored obližnje poslastičarnice.
A - Moram da priznam, sviđa mi se. Sinoć je bilo prosto čarobno. Sada se bojim, da ako zakoračim tamo, možda ono što je bilo tako blizu savršenom snu ne doživi odvratnost buđenja. Ali ona je savršena, baš kao bajka. Još sa samim sobom nisam rasčistio da li i šta na kraju krajeva želim od svega toga. Možda je to bio samo jedan prekrasan san...
B i C u glas - Čovječe taksimetar radi, il' seri, il' sjaši s tute
taksista se samo zadovoljno smiješio i gladio bradu
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.