
Umjesto vječitog pitanja "ima li života u svemiru?", mnogo objektivnije i personalnije je da se zapitamo "ima li svemira u životu?".
Imam li ono "sunce moje malo" oko kojeg će se okretati cijeli moj život?
Imam li pokoju "zvijezdu", koja mi sjaji, pa makar i samo jedno vrijeme dok ne isčezne?
Proleti li koja "padalica", pa mi ispuni slatku malu želju?
Što li ova "crna rupa" tu radi, crpi mi snagu i umara me?
Koliko me to "satelita" okružuje, trebaju li mi ili samo zagađuju moju atmosferu?
Sigurno je samo jedno: ne gine nam zemlja.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Jako. +++
A ako je to sunce tu, kosmos izgleda onako.... prijatnije.
aaaaa zato je meni prijatno :)))
a neki od svemira imaju samo to da se okreću oko svoje osi :P
Ajoooo makrokosmos i mikrokosmos
Zemljane, jarane,
poznaniče sa Baščaršije
Nemoj da te strah od mene,
patimo zbog iste žene.
Па баш другачије ово, може.