
Umjesto vječitog pitanja "ima li života u svemiru?", mnogo objektivnije i personalnije je da se zapitamo "ima li svemira u životu?".
Imam li ono "sunce moje malo" oko kojeg će se okretati cijeli moj život?
Imam li pokoju "zvijezdu", koja mi sjaji, pa makar i samo jedno vrijeme dok ne isčezne?
Proleti li koja "padalica", pa mi ispuni slatku malu želju?
Što li ova "crna rupa" tu radi, crpi mi snagu i umara me?
Koliko me to "satelita" okružuje, trebaju li mi ili samo zagađuju moju atmosferu?
Sigurno je samo jedno: ne gine nam zemlja.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Jako. +++
A ako je to sunce tu, kosmos izgleda onako.... prijatnije.
aaaaa zato je meni prijatno :)))
a neki od svemira imaju samo to da se okreću oko svoje osi :P
Ajoooo makrokosmos i mikrokosmos
Zemljane, jarane,
poznaniče sa Baščaršije
Nemoj da te strah od mene,
patimo zbog iste žene.
Па баш другачије ово, може.