Umjesto vječitog pitanja "ima li života u svemiru?", mnogo objektivnije i personalnije je da se zapitamo "ima li svemira u životu?".
Imam li ono "sunce moje malo" oko kojeg će se okretati cijeli moj život?
Imam li pokoju "zvijezdu", koja mi sjaji, pa makar i samo jedno vrijeme dok ne isčezne?
Proleti li koja "padalica", pa mi ispuni slatku malu želju?
Što li ova "crna rupa" tu radi, crpi mi snagu i umara me?
Koliko me to "satelita" okružuje, trebaju li mi ili samo zagađuju moju atmosferu?
Sigurno je samo jedno: ne gine nam zemlja.
aaaaa zato je meni prijatno :)))
a neki od svemira imaju samo to da se okreću oko svoje osi :P
Zemljane, jarane,
poznaniče sa Baščaršije
Nemoj da te strah od mene,
patimo zbog iste žene.
Jako. +++
A ako je to sunce tu, kosmos izgleda onako.... prijatnije.