Opisuje osobu koja je uvek tu negde, prisutna. Ne bavi se ničim preterano bombastičnim (čitaj: debelo plaćenim) ali mu u suštini nije ni toliko loše. Može sve i svašta da se desi i promeni, ali taj je tu. Može se i u popis inventara ubaciti bez problema jer je jedino pitanje u kojoj je trenutno prostoriji.
- Dobar dan, ljudi. Je l' mi tu kum, treba mi nešto hitno.
- Ma, garant je tu, on ti je u mojoj kafani k'o Rasim u vladi, samo da vidim... Aha, eno ga, bez panika, morao čovek u klonju.
.......................................
- Opet se kasno vraćaš sa posla, mužu! Da nisi tako skenjan, pomislila bih da imaš švalerku.
- Uh, da je tako, manje bih se mučio ti da me raščupaš, n'o ovo što mi u firmi rade. Uvalili mi još jednu komisiju.
- Opet?! Ima li neka komisija u kojoj tebe nema?
- Jok, ženo, ima me k'o Rasima u vladi. Da me bar približno i plaćaju...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Vlada bez Rasima k'o jaje bez žumanceta. +
More, mene više brine ona druga mirođija uvek na istom mestu!
Dinkić je Rasim na kvadrat!
+