
Izraz nedefinisan do današnjeg dana. Predstavlja verovanje čoveka u boga kreiranog u svojoj mašti. Svaki čovek koji stvori ideju o bogu je imaginoteista dok ne skupi masu koja će verovati u istog. Najpoznatiji primer imaginoteiste je Sokrat, kojeg je grčka vlast gnjavila zbog toga.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Isus/Buda/Muhamed se više uklapaju u tu ulogu.
To je istina, ali Sokrat je to ostao do kraja svog života. :)
Dobro, koliko sam upoznat sa Budizmom, a to nije ništa naročito, Buda nije širio verovanje u božanstvo već religiju bez vrhovnog božanstva iako je to sam kasnije postao.
Isus i Muhamed se najviše uklapaju u te uloge, i nisam ukapirao zadnji odgovor, i ova dvojica su verovala u svoje bogove do kraja života...
+ i omiljena!
Pa da, jeste tako. U pravu si. :)
Skoro sam razmisljala o tome da skoro svaki covek moze da postane bog ukoliko ima dobru medijsku podrsku. Isus, ne samo sto je stalno putovao i tako prenosio svoje ucenje, vec je naredio svojim ucenicima da to ucenje i dalje sire. Jedino sveci postaju poznati tek posle svoje smrti. Sa "bogovima", kao sto si ti primetio, je stvar drugacija. Popularnost je bitna. :)
Нешто слично као и за свеце.
Тако настају мошти.
To je istina. Knez Lazar i vladika Nikolaj su neki od njih.
To je istina. Knez Lazar i vladika Nikolaj su neki od njih.
А Милан Младеновић?
Хаха! Даде ми идеју.
Jbg, kada bi se setili da to urade. :)