
Kada je neko toliko lenj da ništa ne želi da uradi sam, već s pravom očekuje da drugi završi i njegov deo posla. Ili, još gore, uopšte ne priznaje da ima bilo kakvu obavezu.
Ćerka: - Šta da radim sa ovim stvarima preko stolice! Sad će da mi dođe drug!
Majka: - Što ih lepo ne složiš u orman! Pogledaj i krevet, ništa sama nećeš da uradiš!
Ćerka: - Ne mogu sad da sklapam stvari! Mnogo žurim, doći će mi drug svaki čas!
Majka: - Ne znam kako te više nije sramota, došla sam onomad, puna piksla na stolu, šoljice od kafe, nenamešten krevet!
Ćerka: - Nisam to ja, to je Marko (brat) ostavio!
Majka: - Nije ni on bolji, ali mislim da si baš ti ostavila!
Ćerka: (Demonstrativno napušta sobu) - Misli šta hoćeš, baš me briga!
Majka: Ne mogu da verujem! Kao da nisi žensko, sve očekuješ da ja uradim!
(Besno izlazi iz kuće, jer je došla samo na pauzu s posla)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+ić!
Dao plus nakon prve 4 reci, pa nastavio da citam, i nisam se pokajao. : )
Hvala! :)