Prijava
   

Imati stan na Vračaru

Stvar prestiža, potvrda sopstvenih nadprosečnosti, „apsolutni must have“, jedan od glavnih životnih ciljeva i udarnih stavki u biografiji svih današnjih došunjača iz provincije sa uspešnom karijerom, estradnika, modnih kreatora i kreatura, plaćenih sportista, plaćenih ubica, trgovaca ljudima, PR menadžera, pisaca bestselera, ratnih zločinaca, urbanih-mejnstrim-multimedijalnih umetnika, mladih perspektivnih dupeuvlakača i strijavoguzih političara, novih zvezda Granda, stranih diplomata, popularnih TV voditelja, makroa, novopečenih milionera, potplaćenih advokata, starih zvezda Granda, narko-dilera, haških optuženika i ko zna kakvih sve još ...(dodaj još po sopstvenom izboru).
Nakon overe useljenja i usvajanja finih manira, sledi opremanje stana ultrajebačkim futurističkim nameštajem za one sa istančanim ukusom i prefinjenim čulima, gde galantna gospoda najzad biva spremna da dočeka novinare Glorije, Storija, Sveta, Skandala, Ilustrovane politike, Cice, i ostalih ultra-instant-trač-kič-in magazina kako bi se napravile njihove plaćene samopromocije u formi blistavih reportaža nalik bezmirisnim reklamama, koje će kasnije čitati obični smrtnici u svojoj sumornoj svakodnevnici.

Komentari

u jebote, pa i ja sam tu zivio 4 godine :))

Ja zivim na Vracaru i cini mi se da preterano seres!!!

Salim se ,svaka koju si napisao je na mestu i 100% ispravna!Iskreno se nadam da ce ovo biti definicija dana.....

Vracar obozavam i zivim tu ceo svoj zivot,ali bih se sutra prebacio u Sremcicu,da je malo bolje vreme i da mogu da tapnem stan po astronomskim cenama.Nazalost,nije pravo vreme za prodju nekretnina,zato sto su pale cene,ali se nadam da ce posle nove godine da bude bolje!

Isto kao Ban. :) I ja sam imao četvrtinu old school gajbe na Vračaru u Resavskoj (tada je bila Generala Ždanova). Ostatak je bio na moju pokojnu tetku (inače propalu glumicu) i na mog ćaleta. Dok ga tetka nije prodala mimo svih nas Aljoši Vučkoviću da pokrije svoje kockarske dugove. Usput je prodala i nameštaj Luj XIV star preko 100 godina za tadašnjih 500 maraka Sanji Iliću. Niko od nas ni dinara nije video jbg.