
Poželjna su, jer čak i ako vic i nije neki, može da ga izvadi neko ime koje smo dali životinjama...
Napadne milion mrava slona, on dune i sve ih pobije samo dvojica prežive, jedan u žbunju, drugi na vratu slona. Javi se onaj iz žbuna: ''Sad ga ubij, Mirko, sad se ne nada!''
Nastavak: Dva mrava treba da ispeku mrtvog slona i Mirko ode u šumu po drva a ovaj drugi ostane da potpali vatru. Kad se ubica slonova vrati sa drvima... slona nigde nema!
''Gde je slon?! Pojeo si ga, pičko!?''
''Zamisli, iznenada je oživeo i pobegao!''
''Ne laži, Gvozdene, još su ti krvavi zubi!''
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+