Poželjna su, jer čak i ako vic i nije neki, može da ga izvadi neko ime koje smo dali životinjama...
Napadne milion mrava slona, on dune i sve ih pobije samo dvojica prežive, jedan u žbunju, drugi na vratu slona. Javi se onaj iz žbuna: ''Sad ga ubij, Mirko, sad se ne nada!''
Nastavak: Dva mrava treba da ispeku mrtvog slona i Mirko ode u šumu po drva a ovaj drugi ostane da potpali vatru. Kad se ubica slonova vrati sa drvima... slona nigde nema!
''Gde je slon?! Pojeo si ga, pičko!?''
''Zamisli, iznenada je oživeo i pobegao!''
''Ne laži, Gvozdene, još su ti krvavi zubi!''
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+