
Osobe koje završavaju fakultete i odmah dobijaju posao, zahvaljujući super vezama svojih očeva profesora ili doktora, koji pri tom nemaju tri grama mozga u lobanji. Takvi su najgori, nemaju trunke srama, ne umeju da cene trud i rad, ne poseduju osećanja empatije. Bezdušnici koji nikada neće dati dinar detetu na ulici koje prosi za parče hleba, pri tom će još i da ga pogleda kao najveće govno, obavezno uz uvredljiv komentar, kao da je ono krivo što nema da jede.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
Fino, baš sam planirao da napišem nešto na ovu temu. Inače, dobar deo tih tatinih sinova, iz bivše tzv. "Crvene buržuazije" nalazi se u vladajućim strukturama ili pak imaju privatne firme i bliski su sa vlašću. Iako je tata počinjao nule kao seljačko dete, oni su naravno najglasniji kad treba da se pljuje to zlo od socijalizma.
+
Potpuno tacno-nazalost :(