Ne pretrže se od rada, a zgrće veliku lovu. Prodaje muda za bubrege, ali tako da svi to poštuju.
Pera: Lazo, daj objasni ti meni logiku: ja imam završen fakultet, a radim u firmi za 300 evra i šef stalno preti otkazom ako tražim povišicu, ti imaš magisterijum i džodžiš na birou već tri godine, Žika je bio student generacije, i radi kao asistent za 500 jura, a Mika jedva ima srednju ekonomsku, a prodaje pljeske u Oslu i zarađuje, brat bratu, 3 soma mesečno. Koja je tu logika?
Laza: Logika je, brate, da on inteligentno posluje. Prvo, otišao je u zemlju sa najvišim standardom u Evropi. Drugo, rekao je gore da prodaje balkanske specijalitete, a ubacuje Leskovačke ćevape i Karađorđevu u obične kifle i zemičke. Norvežani, koji obično jedu više plodove mora od plodova tora su poludeli od sreće. Eto, to je taj kliker koji on ima, a mi jok.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.