Nema dalje, zaseli su i nameravaju da pomru za stolom. Ostaju kao Turci. Ne pomaže ni da zoveš policiju, kakve si sreće strpaće tebe u bajbok. Prvo će ti pojesti sve sa stola, onda će krenuti prema frižideru, a kad očiste i njega moraćeš da prodaš decu da bi se prehranio.
-Kume nešto se naoblačilo, a sečaš se da ti šiber propušta vodu?
-Nema veze kumašine, samo ti donesi onaj lanjski prepek.
-Evo odma kume. Nego čuo sam da zatvaraju most, bolje da požuriš.
-Pa kume nisam ja od šećera majku mu, neću da se rastopim. Kumo šta je sa tim mešanim, oće li to?
-Kume izgleda da će i grad da pada, smrklo se od Zemuna.
-E vala nek padaju i sekire, nemam stoke ni pšenice da se brinem. Sipaj kume, osušila mi se usta već. Išao sam ja i po gorem, u ratu kad nam je nestalo goriva u tamiću...
-Ženo pa mi danas moramo do tvoje majke, rekla da joj je crkla veš mašina!