Prijava
  1.    

    Ispoetio se

    Ispoetio se onaj koji je toliko pisao,čitao i učio napamet poeziju kako bi šarmirao i privukao sebi voljenu osobu,da je počeo poeziju da koristi i u običnom govoru.

    --Brate jutros dok sam čekao bus smrzao sam se kao pička,nije mi dobro.Jel tebi zima?
    --Ne pitaj me da l` je zima dok po rosi s ciganima brilijante za kravatu biram..
    --Brate jel ti dobro?Šta maštaš?!
    --Nije to nikakva bajka.Neka bezazleni zato zapuše svoje uši i ćute.Zavoleli smo se,ponešto pseći i svetački.Zakovali se jedno u drugo klanfama zuba..
    --Ostaćeš ti bez zuba,šta se poetiš??

    ----------------------------------------------------------------------------------------------
    --Operi ruke i hajde da jedeš.Ispekla sam ti hleb dođi
    --Smeša se peče na dvesta stepeni,dok sasvim ne porumeni.Onda se izvadi i posluži,na tanjir jedan duži,pa se jede sve u slast a pekaru svaka čast!
    --Ama konjino jedna nisam kupila ovaj hleb,nego sam ga ispekla,poštuj malo svoju majku i dođi da jedeš ostavi se televizora!
    --nikada zavičajni izvori
    ne behu bistriji
    nikada pesma čobanska
    ne odzvanjaše tako osunčanim bregovima
    nikada više šume ne igraše lepšu pesmu
    nikada tako ne sanjahu sunce i vetar
    nikada više moje laste ne zapevaše
    takvu pesmu o prolećnim buđenjima
    kao onda kada sam bio u tvome naručju
    majko
    pesmo meću zvezdama
    --Što se poetiš nesretniče?!