Kad se davnašnje prijateljstvo (ili smo se nadali da je to zaista i bilo) svede na :
- pozdrave koje nam prenose zajednički poznanici,
- mejlove koje besomučno primamo (pročitaj i pošalji 459 adresa ne bi li te poslužilo zdravlje, ljubav ili pare),
- stupidne stihoklepačke SMS-ove povodom praznika (obično verskih, to je inspirativno).
Naši retki pokušaji istinske reanimacije prijateljstva nisu uspeli (nema se vremena, mala su deca, roditelji kilavi...).
Na kraju se svede na pitanje : "Šta bi sa......ne viđam ga?"
Nakon toga i mi odustajemo.
A onda se desi da im zatrebamo. Jave se, zamole, mi im učinimo (ili ne, svejedno je) i opet nastupa period tišine.
Krug se zavrti i sve krene iznova : pozdrav, dosadni mejl, stupidna poruka...
"Ej, pa gde si ti..nema te nešto..."
"Zdravo. Otkud ti???!!!"
"Vidi, imam neki problem sa žučnom kesom. Neki mi kažu laser je zakon, drugi me odgovaraju...blablablabla - znaš li ti nekog na hirurgiji?"
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
odlična +
Dobra, dobra +++
Sve im praštam, al' mejlove ne mogu - dotuku me. ++