
Tip gubljenja koji se odlikuje dvema glavnim osobinama:
1. Naći ćete dotičnu osobu (ili stvar, totalno je primenljivo i na stvari), ali tek posle izvesnog vremena, koje ćete najčešće provesti u agoniji (jer vam je jako stalo do toga) ili ćete biti pijani, pa jednostavno nećete primetiti gubitak.
2. Stanje u kome pronađete dotičnu osobu/stvar je, blago rečeno, diskutabilno, ali scena ostaje urezana u pamćenje, ma koliko bili olešeni.
Pomenuti festival, 4 ujutru, Luis rastura, nas četvorica u agoniji, sedimo na nekim klupicama, jedan ortak se izgubio pre 3 sata, ne javlja se na telefon, i mi već razmišljamo da li je ostao bez jednog bubrega ili oba, kad se lik pojavljuje ni od kuda, prljav, znojav, i što je najgore - dobro raspoložen, seda pored nas i kaže: "Jebo te, kakva ludnica! E ajmo da jedemo nešto, crko sam od gladi."
Po nalasku izgubljene osobe/stvari, prva emocija je sreća, a za njom sledi bes neverovatnih razmera koga može pratiti fizički (kontrolisan) napad na osobu, ili (ipak pažljivo) bacanje nađene stvari, jer nam je, posle svega, još uvek stalo do nje.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.