Tip gubljenja koji se odlikuje dvema glavnim osobinama:
1. Naći ćete dotičnu osobu (ili stvar, totalno je primenljivo i na stvari), ali tek posle izvesnog vremena, koje ćete najčešće provesti u agoniji (jer vam je jako stalo do toga) ili ćete biti pijani, pa jednostavno nećete primetiti gubitak.
2. Stanje u kome pronađete dotičnu osobu/stvar je, blago rečeno, diskutabilno, ali scena ostaje urezana u pamćenje, ma koliko bili olešeni.
Pomenuti festival, 4 ujutru, Luis rastura, nas četvorica u agoniji, sedimo na nekim klupicama, jedan ortak se izgubio pre 3 sata, ne javlja se na telefon, i mi već razmišljamo da li je ostao bez jednog bubrega ili oba, kad se lik pojavljuje ni od kuda, prljav, znojav, i što je najgore - dobro raspoložen, seda pored nas i kaže: "Jebo te, kakva ludnica! E ajmo da jedemo nešto, crko sam od gladi."
Po nalasku izgubljene osobe/stvari, prva emocija je sreća, a za njom sledi bes neverovatnih razmera koga može pratiti fizički (kontrolisan) napad na osobu, ili (ipak pažljivo) bacanje nađene stvari, jer nam je, posle svega, još uvek stalo do nje.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.