Pretvoriti se u običnog psa.
Neke ponese životna gorčina, pa se pretvore u običnu džukelu. Grizu i reže na svakog prolaznika. Uglavnom ljudi u njihovom okruženju i jesu prolaznici, jer tko bi se zadržavao pored bijesne džukele? Što je najgore, oni i dalje misle da su vukovi, al' zaboravljaju da je vuk plemenito stvorenje.
Drugi se pripitome sasvim. Prepuste se nekome da ih, poput čivave, nosi u naručju. Tako je lakše kroz život. Udobno. Toplo. I samo ponekad, dok tako bezbrižno drijemaju, sjete se dana dok su imali vuka u sebi. Zaigra srce, bljesne zjenica, a onda zamiriše svježe pečenje sa stola, osjete nježan dodir i začuju mile glasove. Zašto mijenjati ovo za divljinu?
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Malo duža nego obično, plus.
Čudno je sve to, zaista +
Stepska vučica +
danas si raspoložena :)
da..jednu jako kratku i jednu malo dulju :))
mogle bi ove duže slobodno češće, baš fina +
Uf. Odlična, zlato :)
Mica moja :*
Fino
mogle bi ove duže slobodno češće, baš fina +
Još učim ove duge... :)
Omiljenujem, da ne zaboravim izraz, koji je odličan +++
nemoj zaboraviti i nemoj izgubiti vuka u sebi :)
Heh, kako ovo vapije za vrcavim komentarom na račun komšiluka :)
odvaži se :)
a-a, više se ne uplićem :)