
Kad u smrdljivom hodniku beogradske bolnice, punom iznemoglih pacijenata koji satima, pod upišanom svetlošću golih sijalica, čekaju milu doktorsku ruku da ih pomiluje i odagna boli, u isparenjima seljačkih gunjeva i apatiji osoblja koje se gurka kroz tu masu, pred tebe stane vremešna tetka sa jakim rukama i mesnatim obrazima, ućebane kose... sa ogromnim belim grudima sapetim u bluzu sa čipkanom završnicom.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
veliki plus i zahvalnica na inspiraciji:)
Uzajamni proces! :)
Jao,Prase...+
O, da da da... znam. :)