
Kad u smrdljivom hodniku beogradske bolnice, punom iznemoglih pacijenata koji satima, pod upišanom svetlošću golih sijalica, čekaju milu doktorsku ruku da ih pomiluje i odagna boli, u isparenjima seljačkih gunjeva i apatiji osoblja koje se gurka kroz tu masu, pred tebe stane vremešna tetka sa jakim rukama i mesnatim obrazima, ućebane kose... sa ogromnim belim grudima sapetim u bluzu sa čipkanom završnicom.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
veliki plus i zahvalnica na inspiraciji:)
Uzajamni proces! :)
Jao,Prase...+
O, da da da... znam. :)